﻿Knjiga proroka Malahije.
3.
„Evo, šaljem poslanika svoga koji će mi put pripraviti. Gospod, onaj koga tražite, će iznenada doći u svoj hram, i poslanik saveza kome se radujete. Evo, on dolazi“ – kaže Gospod nad vojskama. 
Ali ko će da izdrži dan u koji dolazi? Ko će da opstane kada se pojavi? Jer on je kao kovačev plamen i kao suknareva ceđ. 
I on će sesti da pretopi, da pročisti srebro i pretopi Levijeve sinove. Pročistiće ih kao zlato i kao srebro da bi u pravednosti Gospodu doneli prinos. 
Tako će Gospodu biti mio prinos Jude i Jerusalima, kao u davna vremena i pređašnjim godinama. 
„Dolazim da vam sudim, da budem hitar svedok protiv vračara, protiv preljubnika, protiv krivokletnika, protiv onih što zakidaju nadničara, tlače udovicu i siroče, protiv onih koji obespravljuju pridošlicu, a mene se ne boje“ – kaže Gospod nad vojskama. 
„Jer ja, Gospod, se ne menjam i zato vi, sinovi Jakovljevi, niste skončali! 
Još od vremena svojih predaka ste se okrenuli od mojih uredbi i niste ih držali. Vratite se meni da se i ja vama vratim – kaže Gospod nad vojskama. A vi uzvraćate: ’Kako da se vratimo?’ 
Potkrada li čovek Boga? A vi mene potkradate. I još pitate: ’A kako te potkradamo?’ Kroz desetke i prinose! 
Prokletstvom ste vezani! Potkrali ste me, vi, sav narod. 
Donesite sve desetke u riznicu Doma. Neka u mom Domu bude hrane pa me u tome oprobajte – kaže Gospod nad vojskama. Neću li vam otvoriti okna na nebesima i izliti na vas obilje blagoslova? 
Zbog vas ću da odstranim štetočine, pa vam neće uništavati rod na njivi, neće vam se izjaloviti loza u polju – kaže Gospod nad vojskama. 
Svi će vas narodi zvati blaženima jer ćete živeti u predivnoj zemlji – kaže Gospod nad vojskama. 
Protiv mene ste rekli teške reči – kaže Gospod. Ali vi uzvraćate: ’A šta smo to rekli protiv tebe?’ 
Rekli ste: ’Uludo je da se Bogu služi! Kakve je korist od toga što držimo njegove zapovesti i hodamo snuždeni zbog Gospoda nad vojskama? 
Sada blaženima zovemo gorde, a zlikovci su se osilili. Još su i pošteđeni, a Boga su iskušavali!’“ 
Tada su međusobno razgovarali bogobojazni, svako sa bližnjim svojim. Gospod je to pogledao i saslušao. Onda je pred njim zapisana knjiga za spomen za bogobojazne i za one koji cene njegovo ime. 
„Oni će meni pripasti – kaže Gospod nad vojskama – u danu kad načinim dragocenu svojinu. Smilovaću im se kao što se čovek smiluje svom sinu koji mu služi. 
Tada ćete se vratiti i razlikovaćete pravednika od zlikovca, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi. 
