﻿1. Knjiga dnevnika.
15.
Pošto je sazidao sebi kuće u gradu Davidovom, David je pripremio mesto za Kovčeg Božiji i razapeo šator za njega. 
Tada je David rekao: „Kovčeg Božiji ne sme niko drugi da nosi, osim Levita, jer je njih Gospod izabrao da nose Kovčeg Gospodnji i da mu služe zauvek.“ 
David je okupio sav Izrailj u Jerusalimu da prenesu Kovčeg Gospodnji na njegovo mesto koje je pripremio za njega. 
David je sabrao i potomke Aronove i Levite: 
Od Katovih sinova: Urila glavara i stotinu dvadesetoro njegove braće. 
Od Merarijevih sinova: glavara Asaju i dve stotine dvadesetoro njegove braće. 
Od Girsamovih sinova: glavara Joila i stotinu tridesetoro njegove braće. 
Od Elisafanovih sinova: glavara Semaju i dve stotine njegove braće. 
Od Hevronovih sinova: glavara Elila i osamdesetoro njegove braće. 
Od Ozilovih sinova: glavara Aminadava i stotinu dvanaestoro njegove braće. 
David je, zatim, pozvao sveštenike Sadoka i Avijatara, i Levite Urila, Asaju, Joila, Semaju, Elila i Aminadava. 
Rekao im je: „Vi ste glavari levitskih rodova; posvetite se, vi i vaša braća, i prenesite Kovčeg Gospoda, Boga Izrailjevog, na mesto koje sam mu pripremio. 
Prvi put ga niste nosili i zato nas je Gospod udario, jer mu nismo pristupili kako je trebalo.“ 
Tako su se sveštenici i Leviti posvetili da prenesu Kovčeg Gospoda, Boga Izrailjevog. 
Leviti su nosili Kovčeg Božiji na svojim ramenima, o drškama, kao što je zapovedio Mojsije po reči Gospodnjoj. 
David je rekao levitskim knezovima da između svoje braće postave pevače s muzičkim instrumentima, s harfama, lirama i cimbalima, da pevaju glasno i radosno. 
Tako su Leviti postavili Emana, Joilovog sina; od njegove braće Asafa, Varahijinog sina; a od njihove braće Merarijevih sinova, Etana, Kušajinog sina; 
i s njima njihovu braću drugog reda: Zahariju, Vena, Jazila, Semiramota, Jehila, Unija, Elijava, Venaju, Masiju, Matatiju, Elifela, Mikneju, i vratare Ovid-Edoma i Jeiela. 
Pevači Eman i Asaf i Etan su udarali u bronzane cimbale, 
a Zaharija, Ozilo, Semiramot, Jehilo, Unije, Elijav, Masija i Venaja su svirali liru po alamotu. 
Matatija, Elifel, Mikneja, Ovid-Edom, Jeiel i Azazija su vodili na citrama po šeminitu. 
Henanija je Levitima bio vođa pevanja, jer je bio vešt u tome. 
Varahija i Elkana su bili vratari kod Kovčega. 
Sveštenici Sevanija, Josafat, Natanailo, Amasaj, Zaharija, Venaja i Eliezer, su trubili u trube pred Kovčegom Božijim. Ovid-Edom i Jehija su takođe bili vratari kod Kovčega. 
I tako su David, izrailjske starešine i zapovednici jedinica od hiljadu s veseljem išli da prenesu Kovčeg saveza Gospodnjeg iz kuće Ovid-Edoma. 
I kako je Bog pomagao Levitima koji su nosili Kovčeg saveza Gospodnjeg, žrtvovali su sedam junaca i sedam ovnova. 
David je bio odeven u odoru od finog lana, a tako i svi Leviti koji su nosili Kovčeg, pevači i Henanija, horovođa među pevačima. David je nosio i laneni efod. 
Sav je Izrailj nosio Kovčeg saveza Gospodnjeg uz klicanje i uz zvuke rogova, truba i cimbala, i uz svirku lira i harfi. 
Kad je Kovčeg saveza Gospodnjeg došao u Davidov grad, Mihala, Saulova ćerka, je pogledala dole s prozora. Videvši cara Davida kako skače i veseli se, prezrela ga je u srcu. 
