﻿1. Knjiga dnevnika.
4.
Judini sinovi: Fares, Esron, Harmija, Or i Soval. 
Reaji, sinu Sovalovom, rodio se Jat, a Jatu se rodio Ahumaja i Lad. To su porodice saratske. 
Ovi su od oca Etama: Jezrael, Jesma i Jedvas, a njihovoj sestri je bilo ime Aselelfonija. 
Fanuilo je bio otac Gedoru, a Ezer je bio Husin otac. To su bili sinovi Ora, prvenca Efrate, oca Vitlejemovog. 
Ashor, Tekujin otac, je imao dve žene, Elu i Naru. 
Nara mu je rodila Ahuzama, Efera, Temana i Ahastara. To su Narini sinovi. 
Sinovi Elini: Seret, Cohar i Etnan. 
Kosu se rodio Anuv, Soviv i porodice Aharila, sina Arumovog. 
A Javis je bio slavniji od svoje braće. Njegova majka mu je dala ime „Javis“ govoreći: „To je zato što sam ga rodila s bolom.“ 
Javis je prizvao Boga Izrailjevog govoreći: „Blagoslovi me i raširi moje međe! Neka tvoja ruka bude sa mnom, i sačuvaj me od nesreće, da se ne mučim!“ I Bog je uslišio što je tražio. 
Heluvu, sinu Sujinom, rodio se Mehir, On je bio Estonov otac. 
Estonu su se rodili Vet-Rafa, Feseja i Tehina, otac grada Nas. To su Rihavovi ljudi. 
Kenezovi sinovi su bili Gotonilo i Soraja. A Gotonilovi sinovi: Atat i Meonataj. 
Meonotaju se rodio Ofra, a Soraji se rodio Joav, predak Ge-Harasimljana, nazvanih tako jer su bili rezbari. 
A sinovi Haleva, sina Jefonijinog, su bili: Ir, Ila i Nam. Ilin sin je bio Kenez. 
Jeleleilovi sinovi: Zif, Zifa, Tirija i Asareilo. 
Ezrini sinovi: Jeter, Mered, Efer i Jalon. Meredova žena je rodila Marijama, Samaja i Jesvu, oca Estemoje. 
A njegova žena Judejka rodila je Jareda oca Gedora, Hevera oca Sokota, i Jekutila oca Zanoje. To su bili sinovi Vitije, ćerke faraonove, kojom se Mered oženio. 
A sinovi Odijine žene, sestre Nama oca Keile bili su: Garmija i Estemoja Mahaćanin. 
Simonovi sinovi: Amnon, Rina, Ven-Anan i Tilon. Jesejevi sinovi: Zohet i Ven-Zohet. 
Sinovi Silomovi, sina Judinog: Ir, Lihin otac, i Lada, Marisin otac, i porodice platnarskog doma u Vet-Asveji; 
pa Jokim i Kozevljani, Joas i Saraf, koji su vladali u Moavu, i Jasuvi-Lehem. To je po drevnim zapisima. 
Oni su bili lončari, koji su živeli u Nataimu i Gediri; tamo su bili u carevoj službi. 
Simeunovi sinovi: Namuilo, Jamin, Jariv, Zara i Saul; 
njegov sin Salum, njegov sin Mivsam, i njegov sin Mišma. 
Mišmini potomci: Amuilo, njegov sin, njegov sin Zahur i njegov sin Semaj. 
Semaj je imao šesnaest sinova i šest ćerki. Njegova braća nisu imala mnogo dece, a ni sve njihove porodice nisu bile toliko brojne kao judejske. 
Živeli su u Vir-Saveji, Moladi, Asar-Sualu, 
Vali, Asemu, Toladu, 
Vatuilu, Ormi, Siklagu, 
Vet-Markavotu, Asar-Susimu, Vet-Vireju i u Sarajimu. To su bili njihovi gradovi do cara Davida. 
Njihova sela bila su: Etam, Ajin, Rimon, Tohen i Asan – pet gradova, 
sa svim njihovim selima koja su bila oko tih gradova sve do Vala. To su bila njihova naselja; ovako su se vodili prema svojim rodovima: 
Mesovav, Jamlih i Josa sin Amasijin, 
Joilo i Juj, sin Josivije, sina Soraje, sina Asilovog, 
Elioinaj, Jakova, Jesohaja, Asaja, Adilo, Jesimilo i Venaja, 
i Ziza, sin Sifija, sina Alona, sina Jedaje, sina Simrija, sina Semajinog. 
Ovi imenovani bili su knezovi u svojim porodicama. Pošto su se njihove porodice veoma umnožile, 
otišli su nadomak Gedora, na istočnoj strani doline, tražeći pašu za svoja stada. 
Našli su obilatu i dobru pašu. Zemlja je bila široka, spokojna i mirna, jer su stanovnici, koji su prethodno živeli tamo, bili Hamovi potomci. 
Ti što su bili zapisani po imenima došli su u dane Jezekije, cara Judinog, i oborili se na njihove šatore, i na Meunjane koji su se zatekli tamo, i izvršili nad njima kleto uništenje, tako da ih nema danas. Potom su se naselili na njihovo mesto, jer je tamo bilo paše za njihova stada. 
A neki od njih, pet stotina Simeunovih potomaka, otišli su na goru Sir, na čelu sa Felatijom, Nearijem, Refajom i Ozilom, sinovima Jesejevim. 
Oni su pobili preostale Amaličane i tamo žive sve do danas. 
