﻿Knjiga o sudijama.
19.
U ono vreme, kada nije bilo cara u Izrailju, živeo je na kraju Jefremove gore neki čovek, Levit. On je sebi uzeo inoču iz Vitlejema Judinog. 
Ali inoča se naljutila na njega, pa je pobegla od njega u dom svoga oca u Vitlejem Judin. Tamo je bila četiri meseca. 
Njen muž ode za njom da je ubedi da se vrati. Sa sobom je vodio slugu i par magaraca. Ona ga je dovela u kuću njenog oca. Kad ga je njen otac video, radosno ga je primio. 
Njegov tast, devojčin otac, je navalio na njega da ostane, pa je ostao s njim tri dana. Tamo su jeli, pili i noćili. 
Četvrtog dana su poranili; on se spremio da ide, ali je devojčin otac rekao svome zetu: „Okrepi se zalogajem hleba, pa onda idite.“ 
Njih dvojica su seli, pa su jeli i pili zajedno. Onda je devojčin otac rekao tom čoveku: „Hajde, ostani još noćas i proveseli se.“ 
Čovek je ustao da krene, ali je njegov tast navalio na njega, te je opet prespavao tamo. 
Kad je petoga dana poranio da ide, devojčin otac mu reče: „Okrepi se i sačekaj dok odmakne dan.“ Tako su obojica jeli. 
Čovek je, zatim, ustao da pođe sa svojom inočom i momkom. Njegov tast, devojčin otac, mu reče: „Evo, dan naginje k večeri; prenoćite ovde, jer dan je na izmaku. Prenoći ovde i proveseli se, a sutra poranite i pođite na put svojoj kući.“ 
Ali čovek nije hteo da prenoći, nego je ustao i otišao. Došao je na domak Jevusa, to jest, Jerusalima, vodeći sa sobom par osedlanih magaraca, svoju inoču i slugu. 
Dan je skoro sasvim bio na izmaku kad su bili kod Jevusa. Tada sluga reče svome gospodaru: „Hajde da svratimo u ovaj jevusejski grad i prenoćimo u njemu.“ 
Njegov gospodar mu reče: „Nećemo da svraćamo u grad stranaca koji nisu Izrailjci, nego ćemo ići u Gavaju.“ 
Levit još reče svome sluzi: „Hajde da stignemo do kojeg od onih mesta i prenoćimo u Gavaji ili u Rami.“ 
Tako su nastavili da putuju. Sunce je već bilo zašlo kad su bili blizu Gavaje, koja pripada Venijaminovom plemenu. 
Skrenuli su tamo da prenoće u Gavaji. Levit je ušao u grad i seo na gradski trg, ali nije bilo nikoga da ih primi u kuću da prenoće. 
A neki starac se uveče vraćao s njive nakon posla. On je bio iz Jefremove gore, ali je živeo kao došljak u Gavaji. Stanovnici mesta su bili Venijaminovci. 
Podigavši pogled ugledao je putnika na gradskom trgu. „Kuda ideš? – upita starac. I odakle dolaziš?“ 
Levit mu odgovori: „Idemo od Vitlejema Judinog na kraj Jefremove gore. Ja sam odande. Putovao sam u Vitlejem Judin i idem u Dom Gospodnji, ali nema nikoga da me primi u svoj dom. 
Mi imamo slamu i seno za naše magarce, a hleba i vina za mene, za tvoju sluškinju i za momka s tvojim slugama. Ni u čemu ne oskudevamo.“ 
Starac mu odgovori: „Mir s tobom! Ja ću se postarati za sve što ti treba. Samo nemoj provesti noć na trgu.“ 
Tada ga je doveo svojoj kući i dao krmu magarcima. Zatim su oprali noge, pa su jeli i pili. 
Dok su se oni gostili, neki ljudi iz grada, ništarije, opkole kuću i počnu da lupaju na vrata. Rekli su starcu, gospodaru kuće: „Izvedi čoveka koji je došao u tvoju kuću da spavamo s njim.“ 
Gospodar kuće izađe pred njih i reče im: „Ne, braćo! Ne činite takva zla! Taj čovek je ušao u moju kuću, zato ne činite takvu sramotu! 
Evo, izvešću vam svoju ćerku, devicu, i njegovu inoču; nad njima izvršite nasilje. Činite s njima što god hoćete, ali ne činite ovom čoveku takvu sramotu!“ 
Međutim, ljudi nisu hteli da ga poslušaju. Tada je Levit zgrabio inoču i izveo im je napolje. Oni su je silovali i zlostavljali celu noć do jutra. Pustili su je u osvit zore. 
Žena je došla pred svitanje i pala na ulaz kuće onog čoveka gde je bio njen gospodar. Tamo je ostala dok se nije razdanilo. 
Njen Gospodar je ustao ujutro, otvorio vrata kuće i izašao da nastavi svojim putem. Tu je ugledao ženu kako leži na ulazu kuće, s rukama na pragu. 
On joj reče: „Ustani da idemo!“ Ali ona nije odgovorila. Čovek ju je stavio na magarca, spremio se i zaputio kući. 
Kad je došao kući, uzeo je nož, pa je uzeo svoju inoču i rasekao je, ud po ud, na dvanaest delova, i razaslao ih u sve krajeve Izrailja. 
Ko god je to video, rekao je: „Tako se nešto nije dogodilo ni videlo od dana kad su Izrailjci izašli iz Egipta, do danas. Razmislite o tome, posavetujte se, pa se izjasnite.“ 
