﻿2. Korinćanima.
9.
Jer za takvu porezu koja se kupi svetima nije mi potrebno pisati vam; 
jer poznajem vašu dobru volju, za koju se o vama hvalim Makedoncima da se Ahaja pripremi od prošle godine, i vaša revnost razdraži mnoge. 
A braću poslah da se hvala naša vama ne isprazni u ovoj stvari, nego da budete prigotovljeni, kao što sam govorio; 
da se, ako dođu sa mnom Makedonci i među vas neprigotovljene, ne osramotimo mi (da ne kažem vi) u toj hvali. 
Tako nađoh da je potrebno umoliti braću da napred idu k vama, i da priprave ovaj napred obrečeni vaš blagoslov, da bude gotov tako kao blagoslov, a ne kao lakomstvo. 
Ovo pak velim: koji s tvrđom seje, s tvrđom će i požnjeti; a koji blagoslov seje, blagoslov će i požnjeti. 
Svaki po volji svog srca, a ne sa žalošću ili od nevolje; jer Bog ljubi onog koji dragovoljno daje. 
A Bog je kadar učiniti da je među vama izobilna svaka blagodat, da u svemu svagda svako dovoljstvo imajući izobilujete za svako dobro delo; 
kao što je pisano: Prosu, dade siromasima; pravda njegova ostaje vavek. 
A koji daje seme sejaču, daće i hleb za jelo: i umnožiće seme vaše, i daće da uzrastu žita pravde vaše; 
da se u svemu obogatite za svaku prostotu koja kroz nas čini hvalu Bogu. 
Jer služba ove poreze ne ispunjuje samo nedostatak svetih, nego čini te se i mnoge hvale daju Bogu, 
ogledom poreze ove hvaleći Boga za vaše pokorno priznanje jevanđelja Hristovog, i za prostotu podele k njima i k svima, 
i da se mole Bogu za vas i da čeznu za vama za premnogu blagodat Božju na vama. 
A hvala Bogu na Njegovom neiskazanom daru. 
