﻿Luka.
12.
Kad se na njih skupiše hiljade naroda da stadoše gaziti jedan drugog, onda poče najpre govoriti učenicima svojim: Čuvajte se kvasca farisejskog, koji je licemerje. 
Jer ništa nije sakriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati; 
jer šta u mraku rekoste, čuće se na videlu; i šta na uho šaptaste u kletima, propovedaće se na krovovima. 
Ali vam kažem, prijateljima svojim: ne bojte se od onih koji ubijaju telo i potom ne mogu ništa više učiniti. 
Nego ću vam kazati koga da se bojite: bojte se Onog koji ima vlast pošto ubije baciti u pakao; da, kažem vam, Onog se bojte. 
Ne prodaje li se pet vrabaca za dva dinara? I nijedan od njih nije zaboravljen pred Bogom. 
A u vas je i kosa na glavi izbrojana. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca. 
Nego vam kažem: koji god prizna mene pred ljudima priznaće i Sin čovečiji njega pred anđelima Božijim; 
a koji se odreče mene pred ljudima njega će se odreći pred anđelima Božijim. 
I svaki koji reče reč na Sina čovečijeg oprostiće mu se, a koji huli na Svetog Duha neće mu se oprostiti. 
A kad vas dovedu u zbornice i na sudove i pred poglavare, ne brinite se kako ćete ili šta odgovoriti, ili šta ćete kazati; 
jer će vas Sveti Duh naučiti u onaj čas šta treba reći. 
Reče Mu pak neki iz naroda: Učitelju! Reci bratu mom da podeli sa mnom dostojanje. 
A On mu reče: Čoveče! Ko je mene postavio sudijom ili kmetom nad vama? 
A njima reče: Gledajte i čuvajte se od lakomstva; jer niko ne živi onim što je suviše bogat. 
Kaza im, pak, priču govoreći: U jednog bogatog čoveka rodi njiva. 
I mišljaše u sebi govoreći: Šta ću činiti? Nemam u šta sabrati svoju letinu. 
I reče: Evo ovo ću činiti: pokvariću žitnice svoje i načiniću veće; i onde ću sabrati sva svoja žita i dobro svoje; 
i kazaću duši svojoj: Dušo! Imaš mnogo imanje na mnogo godina; počivaj, jedi, pij, veseli se. 
A Bog njemu reče: Bezumniče! Ovu noć uzeće dušu tvoju od tebe; a šta si pripravio čije će biti? 
Tako biva onome koji sebi teče blago, a ne bogati se u Boga. 
A učenicima svojim reče: Zato vam kažem: ne brinite se dušom svojom šta ćete jesti; ni telom u šta ćete se obući: 
Duša je pretežnija od jela i telo od odela. 
Pogledajte gavrane kako ne seju ni žanju, koji nemaju podrume ni žitnice, i Bog ih hrani: a koliko ste vi pretežniji od ptica? 
A ko od vas brinući se može primaknuti rastu svom lakat jedan? 
A kad ni najmanje šta ne možete, zašto se brinete za ostalo? 
Pogledajte ljiljane kako rastu: ne trude se, niti predu; ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj slavi svojoj ne obuče se kao jedan od njih. 
A kad travu po polju, koja danas jeste, a sutra se u peć baca, Bog tako odeva, a kamoli vas, maloverni! 
I vi ne ištite šta ćete jesti ili šta ćete piti, i ne brinite se; 
jer ovo sve ištu i neznabošci ovog sveta; a Otac vaš zna da vama treba ovo. 
Nego ištite carstvo Božije, i ovo će vam se sve dodati. 
Ne boj se malo stado! Jer bi volja vašeg Oca da vam da carstvo. 
Prodajte šta imate i dajte milostinju; načinite sebi torbe koje neće ovetšati, haznu koja se nikad neće isprazniti, na nebesima, gde se lupež ne prikučuje niti moljac jede. 
Jer gde je vaše blago onde će biti i srce vaše. 
Neka budu vaša bedra zapregnuta i sveće zapaljene; 
i vi kao ljudi koji čekaju gospodara svog kad se vrati sa svadbe da mu odmah otvore kako dođe i kucne. 
Blago onim slugama koje nađe gospodar kad dođe, a oni straže. Zaista vam kažem da će se zapregnuti, i posadiće ih, i pristupiće, te će im služiti. 
I ako dođe u drugu stražu, i u treću stražu dođe, i nađe ih tako, blago onim slugama. 
Ali ovo znajte: kad bi znao domaćin u koji će čas doći lupež, čuvao bi i ne bi dao potkopati kuću svoju. 
I vi, dakle, budite gotovi: jer u koji čas ne mislite doći će Sin čovečiji. 
A Petar Mu reče: Gospode! Govoriš li nama ovu priču ili svima? 
A Gospod reče: Ko je dakle taj verni i mudri pristav kog postavi gospodar nad čeljadi svojom da im daje hranu na obrok? 
Blago tom sluzi kog došavši gospodar njegov nađe da izvršuje tako. 
Zaista vam kažem: nad svim svojim imanjem postaviće ga. 
Ako li kaže sluga u srcu svom: Neće moj gospodar još zadugo doći; i stane biti sluge i sluškinje, i jesti i piti, i opijati se; 
doći će gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u čas kad ne misli, i raseći će ga, i deo njegov metnuće s nevernima. 
A onaj sluga koji zna volju gospodara svog, i nije se pripravio, niti učinio po volji njegovoj, biće vrlo bijen; 
a koji ne zna pa zasluži boj, biće malo bijen. Kome je god mnogo dano mnogo će se iskati od njega; a kome predaše najviše najviše će iskati od njega. 
Ja sam došao da bacim oganj na zemlju; i kako bi mi se htelo da se već zapalio! 
Ali se meni valja krstiti krštenjem, i kako mi je teško dok se ne svrši! 
Mislite li da sam ja došao da dam mir na zemlju? Ne, kažem vam, nego razdor. 
Jer će, odsele, pet u jednoj kući biti razdeljeni, ustaće tri na dva, i dva na tri. 
Ustaće otac na sina i sin na oca; mati na kćer i kći na mater; svekrva na snahu svoju i snaha na svekrvu svoju. 
A narodu govoraše: Kad vidite oblak gde se diže od zapada odmah kažete: Biće dažd; i biva tako. 
I kad vidite jug gde duva kažete: Biće vrućina; i biva. 
Licemeri! Lice neba i zemlje umete poznavati, a vreme ovo kako ne poznajete? 
Zašto pak i sami od sebe ne sudite pravedno? 
Jer kad ideš sa svojim suparnikom knezu, gledaj ne bi li se na putu s njim poravnao da te ne pritegne sudiji, i sudija da te ne preda sluzi, i sluga da te ne baci u tamnicu. 
Kažem ti: nećeš odande izići dok ne daš i poslednji dinar. 
