﻿Luka.
4.
Isus pak pun Duha Svetog vrati se od Jordana, i odvede Ga Duh u pustinju, 
i četrdeset dana kuša Ga đavo, i ne jede ništa za to dana; i kad se oni navršiše, onda ogladne, 
i reče Mu đavo: Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane hleb. 
I odgovori mu Isus govoreći: U pismu stoji: Neće živeti čovek o samom hlebu, nego o svakoj reči Božijoj. 
I izvedavši Ga đavo na goru visoku pokaza Mu sva carstva ovog sveta u trenuću oka, 
i reče Mu đavo: Tebi ću dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome ja hoću daću je; 
ti, dakle, ako se pokloniš preda mnom biće sve tvoje, 
i odgovarajući Isus reče mu: Idi od mene, sotono; u pismu stoji: Poklanjaj se Gospodu Bogu svom, i Njemu jedinom služi. 
I odvede Ga u Jerusalim, i postavi Ga navrh crkve, i reče Mu: Ako si Sin Božji, skoči odavde dole; 
jer u pismu stoji da će anđelima svojim zapovediti za tebe da te sačuvaju, 
I uzeće te na ruke da gde ne zapneš za kamen nogom svojom. 
I odgovarajući Isus reče mu: Kazano je: Ne kušaj Gospoda Boga svog. 
I kad svrši đavo sve kušanje, otide od Njega za neko vreme. 
I vrati se Isus u sili duhovnoj u Galileju; i otide glas o Njemu po svemu onom kraju. 
I On učaše po zbornicama njihovim, i svi Ga hvaljahu. 
I dođe u Nazaret gde beše odrastao, i uđe po običaju svom u dan subotni u zbornicu, i ustade da čita. 
I daše Mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu nađe mesto gde beše napisano: 
Duh je Gospodnji na meni; zato me pomaza da javim jevanđelje siromasima; posla me da iscelim skrušene u srcu; da propovedim zarobljenima da će se otpustiti, i slepima da će progledati; da otpustim sužnje; 
I da propovedam prijatnu godinu Gospodnju. 
I zatvorivši knjigu dade sluzi, pa sede: i svi u zbornici gledahu na Nj. 
I poče im govoriti: Danas se izvrši ovo pismo u ušima vašim. 
I svi Mu svedočahu, i divljahu se rečima blagodati koje izlažahu iz usta Njegovih, i govorahu: Nije li ovo sin Josifov? 
I reče im: Vi ćete meni bez sumnje kazati ovu priču: Lekaru! Izleči se sam; šta smo čuli da si činio u Kapernaumu učini i ovde na svojoj postojbini. 
Reče pak: Zaista vam kažem: nikakav prorok nije mio na svojoj postojbini. 
A zaista vam kažem: Mnoge udovice behu u Izrailju u vreme Ilijino kad se nebo zatvori tri godine i šest meseci i bi velika glad po svoj zemlji; 
i ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu sidonsku k ženi udovici. 
I mnogi behu gubavi u Izrailju za proroka Jelisija; i nijedan se od njih ne očisti do Neemana Sirijanina. 
I svi se u zbornici napuniše gneva kad čuše ovo. 
I ustavši isteraše Ga napolje iz grada, i odvedoše Ga navrh gore gde beše njihov grad sazidan da bi Ga bacili odozgo. 
Ali On prođe između njih, i otide. 
I dođe u Kapernaum grad galilejski, i učaše ih u subote. 
I čuđahu se nauci Njegovoj; jer Njegova beseda beše silna. 
I u zbornici beše čovek u kome beše nečisti duh đavolski, i povika glasno 
govoreći: Prođi se, šta je tebi do nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam Te ko si, Svetac Božji. 
I zapreti mu Isus govoreći: Umukni, i iziđi iz njega. I oborivši ga đavo na sredu, iziđe iz njega, i nimalo mu ne naudi. 
I u sve uđe strah, i govorahu jedan drugom govoreći: Kakva je to reč, da vlašću i silom zapoveda nečistim duhovima, i izlaze? 
I otide glas o Njemu po svima okolnim mestima. 
Ustavši, pak, iz zbornice dođe u kuću Simonovu; a taštu Simonovu beše uhvatila velika groznica, i moliše Ga za nju. 
I stavši više nje zapreti groznici, i pusti je. I odmah ustade i služaše im. 
A kad zahođaše sunce, svi koji imahu bolesnike od različnih bolesti, dovođahu ih k Njemu; a On na svakog od njih metaše ruke, i isceljivaše ih. 
A i đavoli izlažahu iz mnogih vičući i govoreći: Ti si Hristos Sin Božji. I zaprećivaše im da ne govore da znaju da je On Hristos. 
A kad nasta dan, iziđe i otide u pusto mesto; i narod Ga tražaše, i dođe k Njemu, i zadržavahu Ga da ne ide od njih. 
A On im reče: I drugim gradovima treba mi propovediti jevanđelje o carstvu Božijem; jer sam na to poslan. 
I propovedaše po zbornicama galilejskim. 
