﻿Matej.
22.
I odgovarajući Isus opet reče im u pričama govoreći: 
Carstvo je nebesko kao čovek car koji načini svadbu sinu svom. 
I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne hteše doći. 
Opet posla druge sluge govoreći: Kažite zvanicama: Evo sam obed svoj ugotovio, i junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; dođite na svadbu. 
A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj. 
A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih. 
A kad to ču car onaj, razgnevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali. 
Tada reče slugama svojim: Svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne. 
Idite dakle na raskršće i koga god nađete, dozovite na svadbu. 
I izišavši sluge one na raskršća sabraše sve koje nađoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju. 
Izašavši pak car da vidi goste ugleda onde čoveka neobučenog u svadbeno ruho. 
I reče mu: Prijatelju! Kako si došao amo bez svadbenog ruha? A on oćute. 
Tada reče car slugama: Svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; onde će biti plač i škrgut zuba. 
Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranih. 
Tada otidoše fariseji i načiniše veće kako bi Ga uhvatili u reči. 
I poslaše k Njemu učenike svoje s Irodovcima, te rekoše: Učitelju! Znamo da si istinit, i putu Božjem zaista učiš, i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko je ko. 
Kaži nam dakle šta misliš ti? Treba li dati harač ćesaru ili ne? 
Razumevši Isus lukavstvo njihovo reče: Što me kušate, licemeri? 
Pokažite mi novac harački. A oni donesoše Mu novac. 
I reče im: Čiji je obraz ovaj i natpis? 
I rekoše Mu: Ćesarev. Tada reče im: Podajte dakle ćesarevo ćesaru, i Božje Bogu. 
I čuvši diviše se, i ostavivši Ga otidoše. 
Taj dan pristupiše k Njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenja, i upitaše Ga 
govoreći: Učitelju! Mojsije reče: Ako ko umre bez dece, da uzme brat njegov ženu njegovu i da podigne seme bratu svom. 
U nas beše sedam braće; i prvi oženivši se umre, i ne imavši poroda ostavi ženu svoju bratu svom. 
A tako i drugi, i treći, sve do sedmog. 
A posle svih umre i žena. 
O vaskrsenju dakle koga će od sedmorice biti žena? Jer je za svima bila. 
A Isus odgovarajući reče im: Varate se, ne znajući Pisma ni sile Božje. 
Jer o vaskrsenju niti će se ženiti ni udavati; nego su kao anđeli Božji na nebu. 
A za vaskrsenje mrtvih niste li čitali šta vam je rekao Bog govoreći: 
Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev! Nije Bog Bog mrtvih, nego živih. 
I čuvši narod divljaše se nauci Njegovoj. 
A fariseji čuvši da posrami sadukeje sabraše se zajedno. 
I upita jedan od njih zakonik kušajući Ga i govoreći: 
Učitelju! Koja je zapovest najveća u zakonu? 
A Isus reče mu: Ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. 
Ovo je prva i najveća zapovest. 
A druga je kao i ova: Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe. 
O ovima dvema zapovestima visi sav zakon i proroci. 
A kad se sabraše fariseji, upita ih Isus 
govoreći: Šta mislite za Hrista, čiji je sin? Rekoše Mu: Davidov. 
Reče im: Kako dakle David Njega duhom naziva Gospodom govoreći: 
Reče Gospod Gospodu mom: Sedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje Tvoje podnožje nogama Tvojim? 
Kad dakle David naziva Njega Gospodom, kako mu je sin? 
I niko Mu ne mogaše odgovoriti reči; niti smede ko od tog dana da Ga zapita više. 
