﻿Jezekilj.
32.
Opet dvanaeste godine, dvanaestog meseca, prvog dana, dođe mi reč Gospodnja govoreći: 
Sine čovečji, nariči za Faraonom carem misirskim, i reci mu: Ti si kao lavić među narodima i kao zmaj u moru, i prolaziš reke svoje i mutiš vodu nogama svojim i gaziš po rekama njenim. 
Ovako veli Gospod Gospod: Razapeću ti mrežu svoju sa zborom mnogih naroda, i izvući će te u mojoj mreži. 
I ostaviću te na zemlji, i baciću te u polje, i pustiću sve ptice nebeske da sedaju na te, i nasitiću tobom zveri sa sve zemlje. 
I razmetnuću meso tvoje po gorama i napuniću doline gomilama od tebe. 
I zemlju gde plivaš napojiću krvlju tvojom do vrh gora, i potoci će biti puni tebe. 
I kad te ugasim, zastreću nebo, i zvezde na njemu pomračiti, sunce ću zakloniti oblakom, i mesec neće svetliti svetlošću svojom. 
Sva ću svetla videla na nebu pomračiti za tobom, i pustiću tamu na tvoju zemlju, govori Gospod Gospod. 
I ustrašiću srce mnogih naroda kad objavim propast tvoju među narodima, po zemljama kojih ne znaš. 
I udiviću tobom mnoge narode, i carevi će se njihovi zgroziti od tebe, kad mahnem mačem svojim pred njima, i drhtaće svaki čas svaki za dušu svoju u dan kad padneš. 
Jer ovako veli Gospod Gospod: Mač cara vavilonskog doći će na te. 
Mačevima junačkim povaljaću mnoštvo tvoje, mačevima najljućih između naroda. Oni će razoriti ponos Misiru, i sve će se mnoštvo njegovo potrti. 
I potrću svu stoku njegovu pokraj velikih voda, te ih neće više mutiti noga čovečija niti će ih papak od kakve životinje mutiti. 
Tada ću stišati vodu njihovu, i učiniću da potoci njihovi teku kao ulje, govori Gospod Gospod. 
Kad opustim zemlju misirsku i ona bude bez svega što je u njoj, i pobijem sve koji žive u njoj, tada će poznati da sam ja Gospod. 
Ovo je naricanje što će se naricati; tako će naricati kćeri narodne, za Misirom i za svim mnoštvom njegovim naricaće, govori Gospod Gospod. 
Po tom dvanaeste godine, petnaesti dan istog meseca, dođe mi reč Gospodnja govoreći: 
Sine čovečji, nariči za mnoštvom misirskim, i svali njih i kćeri jakih naroda u najdonji kraj zemlje s onima koji silaze u jamu. 
Od koga si lepši? Siđi i lezi s neobrezanima. 
Pašće posred pobijenih mačem, mač je dat, vucite ga i sve mnoštvo njegovo. 
Govoriće mu najhrabriji junaci isred groba s pomoćnicima njegovim, koji siđoše i leže neobrezani, pobijeni mačem. 
Onde je Asirac i sav zbor njegov, grobovi su mu oko njega, svi su pobijeni, pali od mača. 
Grobovi su mu u dnu jame, a zbor mu je oko njegovog groba; svi su pobijeni, pali od mača, koji zadavahu strah zemlji živih. 
Onde je Elam i sve mnoštvo njegovo oko njegovog groba; svi su pobijeni, pali od mača, koji siđoše neobrezani na najdonji kraj zemlje, koji zadavahu strah zemlji živih; i nose sramotu svoju s onima koji silaze u jamu. 
Među pobijenima namestiše postelju njemu i svemu mnoštvu njegovom, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni mačem, koji zadavahu strah zemlji živih; i nose sramotu svoju s onima koji silaze u jamu, metnuti su među pobijene. 
Onde je Meseh, Tuval i sve mnoštvo njegovo, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni mačem, koji zadavahu strah zemlji živih. 
Ali ne leže među junacima koji padoše između neobrezanih, koji siđoše u grob s oružjem svojim, i metnuše mačeve pod glave svoje, i bezakonje njihovo leži na kostima njihovim, ako i behu junaci strašni na zemlji živih. 
I ti ćeš se satrti među neobrezanima, i ležaćeš kod pobijenih mačem. 
Onde je Edom, carevi njegovi i svi knezovi njegovi, koji su sa silom svojom metnuti među pobijene mačem; leže među neobrezanima i s onima koji siđoše u jamu. 
Onde su svi knezovi severni i svi Sidonci, koji siđoše k pobijenima sa strahom svojim, stideći se sile svoje; i leže neobrezani s onima koji su pobijeni mačem, i nose sramotu svoju s onima koji siđoše u jamu. 
Njih će videti Faraon, i utešiće se za svim mnoštvom svojim, Faraon i sva vojska njegova, pobijeni mačem, govori Gospod Gospod. 
Jer zadadoh svoj strah zemlji živih, i Faraon će i sve mnoštvo njegovo ležati među neobrezanima s onima koji su pobijeni mačem, govori Gospod Gospod. 
