﻿Jeremija.
41.
A sedmog meseca dođe Ismailo, sin Netanije sina Elisaminog, carskog roda, i knezovi carevi, deset ljudi s njim, ka Godoliji sinu Ahikamovom u Mispu, i jedoše onde u Mispi s njim. 
Potom usta Ismailo, sin Netanijin i deset ljudi što behu s njim, i ubiše mačem Godoliju, sina Ahikama sina Safanovog; tako pogubiše onog koga beše postavio car vavilonski nad zemljom. 
I sve Judejce koji behu s njim, s Godolijom, u Mispi, i Haldejce koji se zatekoše onde, vojnike, pobi Ismailo. 
A sutradan, pošto ubi Godoliju, dok još niko ne dozna, 
dođoše ljudi iz Sihema, iz Siloma i iz Samarije, osamdeset ljudi, obrijane brade i razdrtih haljina i isparani po telu, i imahu u rukama dar i kad, da prinesu u dom Gospodnji. 
Tada Ismailo, sin Netanijin, iziđe im iz Mispe na susret i iđaše plačući, i sretavši se s njima reče im: Hodite ka Godoliji, sinu Ahikamovom. 
A kad dođoše usred grada, pokla ih Ismailo, sin Netanijin, s ljudima koji behu s njim i baci ih u jamu. 
A među njima se nađe deset ljudi koji rekoše Ismailu: Nemoj nas pogubiti, jer imamo sakriveno blago u polju, pšenice i ječma i ulja i meda. I ostavi ih, i ne pobi ih s braćom njihovom. 
A jama u koju pobaca Ismailo sva telesa ljudi koje pobi uz Godoliju beše ona koju načini car Asa bojeći se Vase cara Izrailjevog; i Ismailo sin Netanijin napuni je pobijenih ljudi. 
I zarobi Ismailo sav ostatak naroda što beše u Mispi, kćeri careve i sav narod što beše ostao u Mispi, nad kojim beše postavio Nevuzardan zapovednik stražarski Godoliju, sina Ahikamovog; i zarobivši ih Ismailo, sin Netanijin, pođe da pređe k sinovima Amonovim. 
Ali Joanan, sin Karijin, i sve vojvode što behu s njim čuše sve zlo što učini Ismailo sin Netanijin. 
Tada uzeše sve svoje ljude i pođoše da udare na Ismaila, sina Netanijinog, kog nađoše kod velike vode u Gavaonu. 
I sav narod što beše s Ismailom kad vide Joanana sina Karijinog i sve vojvode što behu s njim, obradova se, 
i sav narod što Ismailo zarobi iz Mispe obrnu se i otide k Joananu, sinu Karijinom. 
A Ismailo sin Netanijin pobeže s osam ljudi od Joanana, i otide k sinovima Amonovim. 
I tako Joanan, sin Karijin i sve vojvode što behu s njim uzeše sav ostatak naroda što povratiše od Ismaila, sina Netanijinog, koji ubivši Godoliju, sina Ahikamovog, beše ih odveo iz Mispe, vojnike i žene i decu i dvorane, i odvedoše ih iz Gavaona; 
i otišavši stadoše u gostionici Himamovoj kod Vitlejema; da bi otišli i prešli u Misir, 
radi Haldejaca, jer ih se bojahu, što Ismailo, sin Netanijin, ubi Godoliju, sina Ahikamovog, kog beše postavio car vavilonski nad zemljom. 
