﻿Priče Solomunove.
16.
Čovek sprema srce, ali je od Gospoda šta će jezik govoriti. 
Čoveku se svi putevi njegovi čine čisti, ali Gospod ispituje duhove. 
Ostavi na Gospoda dela svoja, i biće tvrde namere tvoje. 
Gospod je stvorio sve sam za se, i bezbožnika za zli dan. 
Mrzak je Gospodu ko je god ponositog srca, i neće ostati bez kara ako će i druge uzeti u pomoć. 
Milošću i istinom očišća se bezakonje, i strahom Gospodnjim uklanja se čovek oda zla. 
Kad su čiji putevi mili Gospodu, miri s njim i neprijatelje njegove. 
Bolje je malo s pravdom nego mnogo dohodaka s nepravdom. 
Srce čovečije izmišlja sebi put, ali Gospod upravlja korake njegove. 
Proroštvo je na usnama carevim, u sudu neće pogrešiti usta njegova. 
Merila i potezi pravi od Gospoda su, i sve kamenje u tobocu njegovo je delo. 
Gadno je carevima činiti nepravdu, jer se pravdom utvrđuje presto. 
Mile su carevima usne pravedne, i oni ljube onog koji govori pravo. 
Gnev je carev glasnik, ali mudar čovek ublažiće ga. 
U veselu je licu carevom život, i ljubav je njegova kao oblak s poznim daždem. 
Koliko je bolje teći mudrost nego zlato! I teći razum koliko je lepše nego srebro! 
Put je pravednih uklanjanje oda zla; čuva dušu svoju ko pazi na put svoj. 
Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast. 
Bolje je biti poniznog duha s krotkima nego deliti plen s oholima. 
Ko pazi na reč, nalazi dobro, i ko se uzda u Gospoda, blago njemu. 
Ko je mudrog srca, zove se razuman, a slast na usnama umnožava nauku. 
Izvor je životu razum onima koji ga imaju, a nauka bezumnih bezumlje je. 
Srce mudroga razumno upravlja ustima njegovim, i dodaje nauku usnama njegovim. 
Ljubazne su reči saće meda, slast duši i zdravlje kostima. 
Neki se put čini čoveku prav, a kraj mu je put k smrti. 
Ko se trudi sebi se trudi, jer ga nagone usta njegova. 
Čovek nevaljao kopa zlo, i na usnama mu je kao oganj koji pali. 
Opak čovek zameće svađu, i opadač rastavlja glavne prijatelje. 
Nasilnik mami druga svog i zavodi ga na put koji nije dobar; 
Namiguje očima, kad misli naopako; kad miče usnama, čini zlo. 
Seda je kosa slavna kruna, nalazi se na putu pravednom. 
Bolji je spor na gnev nego junak, i gospodar od svog srca bolji je nego onaj koji uzme grad. 
Ždreb se baca u krilo, ali je od Gospoda sve što izlazi. 
