﻿2. Mojsijeva.
19.
Prvog dana trećeg meseca, pošto izađoše sinovi Izrailjevi iz Misira, tog dana dođoše u pustinju sinajsku. 
Krenuvši se iz Rafidina dođoše u pustinju sinajsku, i stadoše u logor u pustinji, a logor načiniše Izrailjci onde pod gorom. 
I Mojsije izađe na goru k Bogu; i povika mu Gospod s gore govoreći: Ovako kaži domu Jakovljevom, i reci sinovima Izrailjevim: 
Videli ste šta sam učinio Misircima i kako sam vas kao na krilima orlovim nosio i doveo vas k sebi. 
A sada ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavet moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja. 
I bićete mi carstvo svešteničko i narod svet. To su reči koje ćeš kazati sinovima Izrailjevim. 
A Mojsije dođe i sazva starešine narodne; i kaza im sve ove reči koje mu Gospod zapovedi. 
A sav narod odgovori složno i reče: Šta je god kazao Gospod činićemo. I Mojsije javi Gospodu reči narodne. 
A Gospod reče Mojsiju: Evo, ja ću doći k tebi u gustom oblaku, da narod čuje kad ti stanem govoriti i da ti veruje do veka. Jer Mojsije beše javio Gospodu reči narodne. 
I reče Gospod Mojsiju: Idi k narodu, i osveštaj ih danas i sutra, i neka operu haljine svoje; 
i neka budu gotovi za treći dan, jer će u treći dan sići Gospod na goru sinajsku pred svim narodom. 
A postavićeš narodu među unaokolo, i reći ćeš: Čuvajte se da ne stupite na goru i da se ne dotaknete kraja njenog; šta se god dotakne gore, poginuće; 
toga da se niko ne dotakne rukom, nego kamenjem da se zaspe ili da se ustreli, bilo živinče ili čovek, da ne ostane u životu. Kad rog zatrubi otežući onda neka pođu na goru. 
I Mojsije siđe s gore k narodu; i osvešta narod, i opraše haljine svoje. 
I reče narodu: Budite gotovi za treći dan, i ne ležite sa ženama. 
A treći dan kad bi ujutru, gromovi zagrmeše i munje zasevaše, i posta gust oblak na gori, i zatrubi truba veoma jako, da zadrhta sav narod koji beše u logoru. 
Tada Mojsije izvede narod iz logora pred Boga, i stadoše ispod gore. 
A gora se sinajska sva dimiše, jer siđe na nju Gospod u ognju; i dim se iz nje podizaše kao dim iz peći, i sva se gora tresla veoma. 
I truba sve jače trubljaše, i Mojsije govoraše a Bog mu odgovaraše glasom. 
I Gospod sišavši na goru sinajsku, na vrh gore, pozva Mojsija na vrh gore; i izađe Mojsije. 
A Gospod reče Mojsiju: Siđi, opomeni narod da ne prestupe međe da vide Gospoda, da ne bi izginuli od mene. 
I sami sveštenici, koji pristupaju ka Gospodu, neka se osveštaju, da ih ne bi pobio Gospod. 
A Mojsije reče Gospodu: Neće moći narod izaći na goru sinajsku, jer si nas Ti opomenuo rekavši: Načini među gori i osveštaj je. 
A Gospod mu reče: Idi, siđi, pa onda dođi ti i Aron s tobom; a sveštenici i narod neka ne prestupe međe da se popnu ka Gospodu, da ih ne bi pobio. 
I siđe Mojsije k narodu, i kaza im. 
