﻿Matej.
23.
Tegani o Isus phenđa e narodose hem ple učenikonenđe: 
“O učitelja e Zakonestar hem o fariseja beštine ko than e Mojsijasoro te tumačinen o Zakoni. 
Adalese ćeren hem ićeren tumen ko sa so vaćerena tumenđe, ali ma ćeren okova so on ćerena. Adalese so on na ćerena okova so vaćerena. 
Phandena o bare pharipa savei phare te akharen pe hem čhivena len e manušenđe ko piće, a ni najeja na mangena te mrdinen te pomožinen lenđe te akharen len. 
Sa so ćerena, ćerena sar te dikhen len o manuša. Sar kad širinena pumare kutijice e lafencar taro Sveto lil ko čekat ili ko vasta hem ćerena o dorikha save visinena lenđe oto šeja te oven po bare. 
Volinena te bešen ko najšukar thana ko gozbe hem ko anglune thana ano sinagoge. 
Volinena kad ko trgija pozdravinena len o manuša hem kad vičinena len ‘učitelju’. 
Ali tumen ma te oven vičime ‘učitelj’, adalese so isi tumen samo jekh Učitelj, a tumen sare injen phralja. 
I nijekhe ki phuv ma vičinen ‘dade’, adalese so isi tumen samo jekh Dad – okova kovai ano nebo. 
Ma te oven vičime ‘vođa’, adalese so isi tumen samo jekh Vođa – o Hrist. 
A kovai najbaro maškara tumende, nek ovel tumenđe sluga. 
Ko pes povazdela, ka ovel peravdo; a ko ponizini pe ka ovel povazdime. 
Jao tumenđe, učiteljalen e Zakonestar hem farisejalen, dujemujengere manušalen! Adalese so phandena anglo manuša o udar e nebosere carstvostar. Korkore na đerdinena ano leste, a na mukena te đerdinen ni okola kola mangena te đerdinen. 
Jao tumenđe, učiteljalen e Zakonestar hem farisejalen, dujemujengere manušalen! Hana o imanje e udovicengoro hem ćerena tumen da injen pobožna ađahar so molinena bare molitve. Adalese po zorale ka oven kaznime. 
Jao tumenđe, učiteljalen e Zakonestar hem farisejalen, dujemujengere manušalen! Adalese so džana moreja hem phuvjaja sar te prelen jekhe manuše ani tumari vera, a kad prelena le, ćerena le te ovel čhavo e pakaosoro, duj puti po bišukar tumendar. 
Jao tumenđe, so injen korore vođe! Vaćerena: ‘Te neko hala pe sovli e Hrameja, adava na značini ništa. Ali te hala pe sovli e hramesere zlatoja, phandloi adala sovljaja.’ 
Dilinalen hem kororalen! Soi po baro: o zlato ili o Hram savo ćerela o zlato te ovel sveto? 
Hem vaćerena: ‘Te neko hala pe sovli e žrtvenikoja, adava na značini ništa. Ali te hala pe sovli e daroja savoi upro oleste, phandloi adala sovljaja.’ 
Kororalen! Soi po baro: o daro ili o žrtveniko savo ćerela o daro te ovel sveto? 
Adalese, ko hala pe sovli e žrtvenikoja, hala pe sovli oleja hem sa okoleja soi upro leste. 
Hem ko hala pe sovli e Hrameja, hala pe sovli oleja hem e Devleja kova bešela ano leste. 
Hem ko hala pe sovli e neboja, hala pe sovli e Devlesere troneja hem e Devleja kova bešela upro leste. 
Jao tumenđe, učiteljalen e Zakonestar hem farisejalen, dujemujengere manušalen! Adalese so dena e Devlese desetak oto začinja: oti nana, oto kopar hem oto kim, a ačhavđen te ćeren okova soi najbitno ano Zakoni e Mojsijasoro: pravda, milosrđe hem vera. Valjani te den o desetak, ali na troman te bistren te ćeren adava soi po bitno. 
Korore vođe injen! Cedinena o pani kad o komarco đerdini tumenđe ani čaša, a bidikhindoj, e kamila gutinena! 
Jao tumenđe, učiteljalen e Zakonestar hem farisejalen, dujemujengere manušalen! Adalese so kosena i šolja hem o čaro avrijal, a andral pherđen len tumara pohlepaja hem adaleja so ugodinena korkore tumenđe. 
Kororeja farisejona! Najangle kos i čaša andral, i oj ka ovel čisto hem avrijal. 
Jao tumenđe, učiteljalen e Zakonestar hem farisejalen, dujemujengere manušalen! Adalese so injen sar o grobija makhle ano parno, save avrijal dičhona šuže, a andral pherde mulikane kokala hem svako melalipe. 
Ađahar hem tumen avrijal e manušenđe dičhona pravedna, a andral injen pherde licemerje hem bezakonje. 
Jao tumenđe, učiteljalen e Zakonestar hem farisejalen, dujemujengere manušalen! Adalese so ćerena grobija e prorokonenđe hem ukrasinena o spomenici e pravednikonenđe, 
i vaćerena: ‘Te živina ine ko vreme amare pradadengoro, naka učestvujina ine olencar ko čhoriba o rat e prorokonengoro.’ 
Korkore adaleja potvrdinena so injen potomci okolengere kola mudarena ine e prorokonen. 
Ćeren đi o krajo, onda, okova so tumare pradada počinde! 
Sapalen! E sapengere čhavalen! Sar ka našen adalestar te na oven osudime ko pakao? 
Adalese, ače, bičhalava tumenđe prorokonen, mudrakonen hem učiteljen e Zakonestar. Nekas olendar ka mudaren hem ka čhiven ko krsto, a averen ka šibinen tumenđe ano sinagoge hem ka progoninen len tari diz ki diz. 
Ađahar upra tumende ka perel sa o pravedno rat savo čhordilo ki phuv, pana taro rat e Aveljesoro kova inele pravedno sa đi o rat e Zaharijasoro, e Varahijasere čhavesoro, kole tumen o Jevreja mudarđen maškari svetinja ano hram hem o žrtveniko. 
Čače vaćerava tumenđe, sa adava rat ka perel sar kazna upri akaja generacija.” 
“Jerusalime, Jerusalime, tu savo mudareja e prorokonen hem frdeja bara upro okola kolai tuće bičhalde! But puti mangljum te čedav te manušen sar i khani ple pilićken talo ple phaka, ali tumen na mangljen! 
Ače, to čher ka ovel napustime! 
Adalese vaćerava tumenđe da naka dikhen man više sa đikote na phenena: ‘Blagoslovimei okova kova avela ano anav e Gospodesoro!’ ” 
