﻿Poslanica Hebrejima.
1.
Bog je nekoć više puta i na mnoge načine govorio našim precima kroz proroke. 
Ali u ove zadnje dane nama je progovorio kroz svojega Sina. Njega, po kojemu je sve stvorio, postavio je za baštinika svega. 
Sin je odsjaj Božje slave i otisak njegova Bića. On održava svemir snagom svoje silne riječi. Pošto je umro da nas očisti od grijeha, sjeo je na počasno mjesto, zdesna veličanstvenome Bogu u nebu. 
To pokazuje da je Božji Sin mnogo uzvišeniji od anđela, kao što je i ime koje je baštinio uzvišenije od njihovih imena. 
Jer kome je od anđela ikada rekao: “Ti si moj Sin, danas sam ti postao Ocem”, i još: “Ja ću mu biti Otac, a on će meni biti Sin”? 
A kada je predstavio svojeg prvorođenca svijetu, Bog je rekao: “Klanjajte mu se, svi anđeli Božji!” 
Za anđele kaže: “On čini svoje anđele vjetrovima i sluge poput ognjenih plamenova.” 
Ali za svojega Sina kaže: “Tvoje kraljevstvo, o Bože, traje zauvijek. Ti vladaš žezlom pravednosti. 
Ti ljubiš pravednost i mrziš nepravednost. Zato te je, Bože, tvoj Bog, pomazao uljem radosti više nego ijednoga tvojeg druga.” 
I još: “Gospodine, u početku si postavio temelje zemlji i nebesa su djelo tvojih ruku. 
Čak će i ona nestati, ali ti ostaješ zauvijek. 
Smotat ćeš ih poput starog kaputa i nestat će kao stara odjeća. Ali ti si uvijek isti; tvojim godinama nema svršetka.” 
Bog nikada nije nekom anđelu rekao: “Sjedni mi s desne strane dok ti ne bacim pod noge tvoje neprijatelje.” 
Jer anđeli su samo poslužnički duhovi koje Bog šalje služiti onima koji će baštiniti spasenje. 
