﻿Filipljanima.
2.
Ima li dakle u Kristu kakva ohrabrenja? Ima li utjehe u njegovoj ljubavi? Ima li zajedništva u Duhu? Ima li nježnosti i samilosti? 
Usrećite me onda: budite složni, volite se uzajamno, budite jednodušni u osjećajima i mislima. 
Ne budite sebični ni umišljeni. Budite ponizni i smatrajte jedni druge većima od sebe. 
Ne starajte se samo za vlastitu korist već i za korist drugih. 
Vaše bi motrište trebalo biti jednako Isusovu. 
Iako je bio Bog, nije zahtijevao svoje pravo da bude Bogom, 
nego je odložio svoju moćnu snagu i slavu te, uzevši na sebe lik sluge, postao ljudskim bićem. I kao ljudsko biće 
ponizio je samoga sebe, poslušan do smrti, i to do smrti na križu. 
Zato ga je Bog uzdignuo iznad svega i darovao mu ime uzvišenije od svakoga drugog imena, 
da pred Isusovim imenom prignu koljena sva bića na nebu, na zemlji i pod zemljom 
i da svaki jezik prizna: “Isus Krist je Gospodin” na slavu Boga Oca. 
Najdraži moji, uvijek ste bili poslušni dok sam bio s vama. Ali sada dok me nema, morate se još više, sa strahom i drhtanjem, truditi oko svojega spasenja. 
Jer Bog djeluje budeći u vama želju da mu budete poslušni i dajući vam snage da činite ono što mu je ugodno. 
Ma što činili, ne prigovarajte i ne svađajte se 
da vas nitko ne može osuditi. Živite besprijekornim i čistim životom, kao neporočna Božja djeca usred izopačenog i pokvarenog naraštaja. Svijetlite u njihovoj tami poput zvijezda u svemiru. 
Čvrsto se držite Riječi života, tako da se na dan Kristova povratka mogu ponositi da nisam uzalud trčao trku niti uzalud se trudio. 
Štoviše, ako se i moja krv mora proliti poput žrtve za vašu vjeru i požrtvovno Božje djelo, sretan sam i radujem se s vama. 
I vi se zato veselite i radujte sa mnom. 
Nadam se da ću, bude li volja Gospodina Isusa, ubrzo poslati k vama Timoteja, da me razveseli vijestima o vama. 
Nemam nikoga drugog poput njega tko bi se tako brinuo za vašu dobrobit, 
jer se svi drugi brinu samo o sebi, a ne o onomu što je Kristovo. 
Ali znate da je Timotej prokušan. Pomagao mi je u naviještanju Radosne vijesti kao sin ocu. 
Njega vam se nadam poslati čim doznam što će ovdje biti sa mnom. 
A pouzdajem se u Gospodina da ću vam i sam ubrzo doći. 
U međuvremenu mi se činilo potrebnim da vam pošaljem natrag Epafrodita, svojega brata, suradnika i suborca, kojega ste poslali da mi pomogne u potrebi. 
Šaljem ga doma jer čezne za vama i jer je žalostan što ste čuli da je obolio. 
Zaista je bio bolestan, gotovo je umro. Ali Bog mu se—a i meni—smilovao da me ne snađe žalost na žalost. 
Zato ga što prije šaljem jer znam da ćete se razveseliti kad ga vidite, a onda ću i ja biti manje žalostan. 
Primite ga dakle s ljubavlju Gospodnjom i poštujte takve ljude. 
Izložio se životnoj pogibli radi Kristova djela i umalo je umro čineći za mene ono što vi niste mogli jer ste bili daleko. 
