﻿Djela Apostolska.
14.
U Ikoniju Pavao i Barnaba također uđu u židovsku sinagogu te su propovijedali s takvom silom da je povjerovalo veliko mnoštvo Židova i pogana. 
Ali Židovi koji nisu htjeli poslušati podjare pogane protiv Pavla i Barnabe klevećući ih. 
Apostoli su ipak ondje dugo ostali i hrabro propovijedali o Božjoj milosti. A Bog je potvrđivao njihove riječi dajući da im da čine čudesa i znamenja. 
Žitelji grada podijelili su se. Neki su bili za Židove, drugi za apostole. 
Na koncu pogani i Židovi sa svojim poglavarima navale na njih da ih kamenuju. 
Kad su to doznali, pobjegnu u likaonske gradove Listru i Derbu 
te su ondje navješćivali Radosnu vijest. 
U Listri Pavao i Barnaba naiđu na čovjeka hroma od rođenja. Nikada nije hodao. 
Slušao je Pavlovo propovijedanje i Pavao je vidio da vjeruje u iscjeljenje 
pa mu glasno reče: “Ustani!” Čovjek skoči i prohoda. 
Kad je mnoštvo vidjelo što je Pavao učinio, poviče na svojemu likaonskom narječju: “Bogovi u ljudskom obličju sišli su k nama!” 
Zaključili su da je Barnaba grčki bog Zeus, a Pavao Hermes jer je vodio glavnu riječ. 
Iz Zeusova hrama u predgrađu dođe svećenik s bikovima i cvjetnim vijencima te su ih on inarod htjeli žrtvovati apostolima pred gradskim vratima. 
Kad su za to čuli Barnaba i Pavao, razderu svoju odjeću i potrče među narod vičući: 
“Ljudi, što to radite? Mi smo samo smrtnici, jednako kao i vi! Došli smo vam navijestiti Radosnu vijest, da se od tih ispraznosti obratite živomu Bogu koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima! 
Prije je puštao da svaki narod ide svojim putem, 
ali nikada vas nije ostavljao bez svjedočanstva o sebi. Uvijek je slao dobročinstva s neba: kišu, dobru žetvu, hranu i radost u srca.” 
Ali svejedno su jedva spriječili mnoštvo da im prinese žrtvu. 
Neki Židovi iz Antiohije i Ikonija dođu i podjare svjetinu da kamenuje Pavla. Zatim ga odvuku izvan grada misleći da je mrtav. 
Ali kad su ga okružili vjernici, Pavao ustane i vrati se u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu. 
Kad su u Derbi navijestili Radosnu vijest i stekli brojne učenike, vrate se u Listru, Ikonij i Antiohiju. 
Ondje su snažili vjernike i ohrabrivali ih da ustraju u vjeri podsjećajući ih da u Božje kraljevstvo treba ući kroz mnoge nevolje. 
Po crkvama su postavljali starješine te su ih, pošto su za njih postili i molili, predavali na brigu Gospodinu u kojega su povjerovali. 
Zatim kroz Pizidiju opet dođu u Pamfiliju. 
U Pergi su opet propovijedali Riječ, a zatim odu u Ataliju. 
Odande na koncu odjedre u sirijsku Antiohiju odakle su i započeli putovanje, povjereni Božjoj milosti za djelo koje su dovršili. 
Kad stignu u Antiohiju, sazovu Crkvu i ispripovijedaju što je Bog sve kroz njih učinio na putu: kako je i poganima otvorio vrata vjere. 
I dugo su ondje ostali s vjernicima. 
