﻿Matej.
17.
Nakon šest dana povede Isus sa sobom Petra, Jakova i njegova brata Ivana visoko u goru, u osamu. 
Tu se pred njima preobrazi: lice mu zasja poput sunca, a haljine mu postanu bijele poput svjetlosti. 
Uto se pojave Mojsije i Ilija i počnu razgovarati s Isusom. 
Petar reče: “Gospodine, dobro je što smo ovdje! Ako hoćeš, napravit ću ovdje tri sjenice: jednu za tebe, jednu za Mojsija i jednu za Iliju.” 
Dok je to još govorio, prekrije ih svijetao oblak, a iz njega se začuje glas: “Ovo je moj ljubljeni Sin, moja radost! Njega slušajte!” 
Silno prestrašeni, učenici popadaju licem prema zemlji. 
Isus im priđe, dotakne ih i reče: “Ustanite! Ne bojte se!” 
Oni podignu pogled, ali nisu vidjeli nikoga osim Isusa. 
Dok su silazili s gore, Isus im zapovjedi da nikome ne govore što su vidjeli sve dok Sin Čovječji ne uskrsne od mrtvih. 
Učenici ga upitaju: “Zašto pismoznanci tvrde da prije Mesije mora doći Ilija?” 
Isus odgovori: “Ilija nesumnjivo najprije mora doći i sve opet staviti na svoje mjesto. 
Ali vam kažem da je Ilija već došao, ali ga nisu prepoznali pa su s njim postupili kako im se prohtjelo. I Sin Čovječji će također trpjeti od njihovih ruku.” 
Učenici tada shvate da im je to govorio o Ivanu Krstitelju. 
Kad su stigli do mnoštva, Isusu pristupi neki čovjek, padne pred njim na koljena 
i reče: “Gospodine, smiluj se mojemu sinu jer je padavičar i teško trpi. Često padne u vatru ili u vodu. 
Doveo sam ga tvojim učenicima, ali ga oni nisu mogli izliječiti.” 
“Nevjerni i opaki rode!” reče Isus. “Koliko dugo još moram biti s vama? Dokle vas moram podnositi? Dovedite mi ga!” 
Tada zaprijeti zloduhu te on iziđe iz dječaka koji istog časa ozdravi. 
Zatim učenici nasamo upitaju Isusa: “Zašto mi nismo mogli istjerati tog zloduha?” 
“Zbog svoje nevjere”, reče im on. “Zaista vam kažem, da imate vjere kao je sitno gorušičino zrno i da kažete ovoj gori: Premjesti se onamo!—ona bi se premjestila. Ništa vam ne bi bilo nemoguće.” 
Kad su se skupili u Galileji, Isus im reče: “Sin Čovječji bit će predan ljudima u ruke. 
Ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti.” Učenici se silno ražaloste. 
Kad su stigli u Kafarnaum, pristupe Petru ubirači hramskoga poreza i upitaju ga: “Zar vaš učitelj ne plaća porez?” 
“Plaća!” odgovori Petar. Zatim uđe u kuću, a Isus ga presretne pitanjem: “Što misliš, Šimune, ubiru li zemaljski kraljevi porez ili carinu od svojih ili od tuđih sinova?” 
Kad on odgovori: “Od tuđih”, Isus mu reče: “Sinovi su, dakle, oslobođeni. 
Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru i baci udicu. Prvoj ribi koju uhvatiš otvori usta, pa ćeš unutra naći novčić. Uzmi ga pa im njime plati za mene i za sebe.” 
